GODINE 1664. episkop Vasilije počeo je da traži mesto gde će okončati svoj ovozemaljski život. Izložen višegodišnjim surovim udarcima i pakostima, kako od unijata i Turaka, tako i od nekih pripadnika sopstvene pastve, razmišljao je gde bi proveo svoje poslednje dane. I odlučio je da to bude Sveta gora. Predanje kaže da je napustio manastir kod Onogošta i krenuo na Atos 1665. godine.
Idući ka Pećkoj patrijaršiji, prolazio je preko Bjelopavlića. Čuvši za nameru vladike Vasilija da se povuče na Svetu goru, bjelopavlićki glavari zaustaviše ga i zamoliše da odustane od svog nauma. Ne zna se da li ih je Vasilije poslušao ili je nastavio put.
U svakom slučaju, budući svetac je u ovom kraju počeo da obilazi mesta pogodna za svoj isposnički život. Nekoliko godina pre upokojenja odabrao je jednu teško pristupačnu isposnicu manastira popskog u kojoj se ranije podvizavao sveti Isaija od Onogošta. Isposnica je bila iznad bjelopavlićke ravnice, na Ostrogoškoj gori. Imala je pećinsku crkvicu koja se zvala Vavedenje presveta Bogorodice.
Ovde je sa nekoliko monaha živeo jeromonah Isaije Rončević, unuk po sinovcu prepodobnog Isaije Onogoškog. Mitropolit Vasilije dao je arhijerejski blagoslov Rončeviću da isposničku pećinu svoga dede „svojim trudom, podvigom i platom“ ozida u crkvu Časnog krsta. Dve godine kasnije nova crkva je bila živopisana. Obnovljena je i stara pećinska crkvica Vavedenje presveta Bogorodice.
Episkop Vasilije bio je ne samo blagoslovitelj i veliki priložnik manastira, već je i lično učestvovao u njegovom spoljašnjem i unutrašem zidanju: „Obdan bogoslužaše sa bratijom, zatim dovlačiše kamen za hramove i kelije monaške, rame uz rame sa drugim monasima i radnicima, a potom se spuštaše u domove i crkve svojih eparhijana“.
Kao pokretač obnove ostroške obitelji, vladika Vasilije sav svoj imetak uložio je u gradnju novog manastirskog zdanja. On je provideo da će ostroški manastir biti neosvojiva tvrđava pravoslavlja. Brinući ne samo o molitvama i bogoslužbenim potrebama bratije, veliki zadužbinar Vasilije potrudio se da ostroškim monasima obezbedi izvore hrane i potrebne prihode. Počeo je da otkupljuje zemlju od seljaka, vodeći računa da prodavce nipošto ne ošteti. Tako je stvorio poveći kompleks manastirskih imanja.
Ali, ni ovde nisu svi sa blagodarnošću primili dolazak episkopa Vasilija. Neki glavari su ga dočekali sa velikim negodovanjem i otporom. Vremenom je to preraslo u svesno zlobljenje i nasilje, o čemu je vladika zahumski i hercegovački ostavio sledeći svojeručni zapis:
Pišem radi uvjerenja i istine da znaju hristijani kako bih neko vrijeme u Ostrogu, u pustinji. I priložih ovdje trud svoj i imanje svoje ne poštedjeh, Boga radi i Svete Bogorodice, milosti radi. Mnogi mi pakost činiše, ali Bog mi pomoćnik bi u svakom djelu dobrom. I pišem na saznanje službenicima crkvenim koji poslije mene budete služili Bogu i Svetoj Bogorodici u Ostrogu, u studenoj stijeni, topline radi Božje, da znate da kupih Velji Do za dvanaest i po groša; i Stižića zemlju u Dobrom Polju, od puta do rijeke, i sa jazom, za dva groša, a što je njegovo bilo pod lozom, to je priložio crkvi. I da sam kupio Zanuglicu u Milanovića, u Raiča i Vumila, za groš i bukilu pšenice, a pšenica skupa bijaše: u Petra Živkovića da sam kupio Zanuglicu za dva groša, a više što sam mu dao vidi Bog i Sveta Bogorodica.
To sve priložih i dah crkvi u Ostrogu za prehranjivanje i utješenje bratije. Gdje mi je tamo drugi trud i imanje, koje priložih i potroših za svoju dušu od svog usrđa, tu i zajedno da je i ono više pisano. Sve predadoh u ruke Višnjega i Svete Bogorodice. Leto 1666. Tako da se zna. I ko bi pokušao da nešto oduzme od manastira, odnio ga Gospod Bog. Takvom razoritelju njegov dom, kuću i stoku sa sinovima i svo njegovo imanje da mu gospod Bog porazi i raspe iznenada u vijeke. Amin. Da mu trag i odžak pogine va vijek. Amin.“

MONOGRAFIJA
FELJTON je napravljen prema knjizi “Sveti Vasilije Ostroški čudotvorac i iscelitelj” (izdavači “Svetigora” i Kompanija “Novosti”). Štampana je u punom koloru, u 100.000 primeraka, i može se nabaviti na kioscima u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj po ceni od 360 dinara. Uz monografiju, kao poklon, ide najpoznatija ikona svetog Vasilija Ostroškog.
(Nastaviće se)