NA kioscima u Srbiji u sredu će se pojaviti knjiga “Sveti Jovan Krstitelj i preteča Gospodnji”, koju su, u tiražu od 50.000 primeraka, izdali “Svetigora”, informativna izdavačka ustanova Mitropolije crnogorsko-primorske i Kompanija “Novosti”. Ova izvanredno uređena monografija, rečju i slikom, obasjava put Jovana Krstitelja i govori o dvehiljadugodišnjem cvetanju njegovom kulta i čudotvorenja. Sa blagoslovom patrijarha srpskog Pavla i trudom i ljubavlju mitropolita Amfilohija Radovića, knjigu su pripremili protojerej Radomir Nikčević, Vesna Nikčević, Vesna Todorović, Jovan Markus i Nikola Marojević.
Ističući da je ova monografija dar Srpske pravoslavne crkve velikom svetitenju mitropolit Amfilohije u opširnom i nadahnutom uvodu kaže:
“Sveti Jovan Krstitelj, sin Zaharije i Jelisavete, je onaj “Anđeo” zemaljski, koga su najavljivali drevni Proroci, kao “Preteču” Gospodnjeg, koji će pripraviti puteve Njegove na zemlji”. Za Jovana Preteču, koji se javio svetu u pustinji kraj reke Jordana sa svojom propovedi pokajanja i tu krstio Samoga Bezgrešnog Gospoda, da “ispuni svaku pravdu”, Gospod je rekao da je “najveći rođeni od žene”, ali je takođe rekao i to da će onaj koji bude “najmanji u Carstvu Nebeskome”, biti veći od njega, najvećega među starozavetnim bogovidcima... Sv. Jovan Krstitelj bio je veliki na zemlji i veliki na Nebesima, upravo zato što je bio Preteča Hristov i propovedao najdublju i najsavršeniju nauku, a to je nauka o pokajanju. “Pokajmo se, jer se približilo Carstvo Nebesko”.
Jevanđelist Luka ovako opisuje dolazak na svet Jovana Preteče:
“U vrijeme Iroda, cara judejskoga, bijaše neki sveštenik od reda Avijina, po imenu Zaharija, i žena njegova od kćeri Aronovih po imenu Jelisaveta, a bijahu oboje pravedni pred Bogom i življahu po svima zapovijestima i uredbama Gospodnjima, besprekorni. I nemahu djece, jer Jelisaveta bješe nerotkinja i bijahu oboje već poodmaklih godina. I, dogodi se kad on služaše po svome redu pred Bogom, da mu, po običaju sveštenstva padne u deo da uđe u hram Gospodnji i kadi. I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vrijeme kađenja. A njemu se javi Anđeo Gospodnji, stavši sa desne strane kadionog žrtvenika. I zbuni se Zaharija, vidjevši ga, i spopade ga strah. A, Anđeo mu reče:
“Ne boj se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja! I žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina i nadjenućeš mu ime Jovan. I biće ti radost i veselje i mnogi će se obradovati rođenju njegovu, jer će biti veliki pred Gospodom i neće piti vina i sikera; i ispuniće se Duha Svetoga još u utrobi matere svoje. I mnoge će sinovi Izraileve obratiti Gospodu Bogu njihovome; I on će naprijed ići pred njima u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca ka djeci, i nepokorne ka mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman”.
I reče Zaharija Anđelu: “Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star i žena je moja u godinama”.
I odgovarajući, Anđeo reče mu: “Ja sam Gavrilo koji stojim pred tobom i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim. I evo, bićeš nijem i nećeš moći govoriti do onoga dana dok se ne zbude, zato što nisi vjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme”.
I narod čekaše Zahariju i čuđahu se što se zabavi u hramu.
A izišavši ne mogaše da im govori; i razumiješe da je imao viđenje u hramu; i on im davaše znakove i osta nijem. I kada se navršiše dani službe njegove, otide domu svojemu.
A poslije onih dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreći: “Tako mi je učinio Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od sramote među ljudima”.
A Jelisaveti dođe vrijeme da rodi, i rodi sina. I čuše njeni susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. I u osmi dan dođoše da obrežu dijete, i davahu mu ime oca njegova - Zaharija.
I, odgovarajući, mati njegova reče: “Ne, nego da se zove Jovan!”
I rekoše joj: “Nikoga nema u rodbini tvojoj da se zove tim imenom”.
I znacima pitahu oca njegova kako bi on htio da ga nazovu. I zaiskavši daščicu napisa govoreći: “Jovan mu je ime!”
(Nastaviće se)