KNJIŽEVNA KRITIKA: Pesma o stvaranju
NOVA zbirka Dragana Lakićevića "Plačem u tami" ("Partenon") svojevrsna je pesma o pesmi i stvaranju, o iznova čitanim knjigama, o dragim slikama.
Istovremeno to je i knjiga uspomena i posveta, knjiga o ljubavi, smrti i bolu, što možemo naslutiti već na osnovu samog naslova.
Samozatajno, dok se kreće po sobi, po gradovima ili pak po sećanjima na mesta na kojima je bio, koja je voleo, a s kojih, izvesno, nikada neće moći da ode, lirski subjekt nalazi povode za pesmu.
Najbrojniji povodi za nju jesu suočavanja s papirom, bilo da je reč o zapisu koji je malo svedočanstvo svakodnevice i, naravno, efemernosti, papiru iz čije prosenjenosti se nazire čitav jedan život, bilo da je reč o onom složenijem, susretu sa belinom i "tišinom hartije" koju je potrebno smisleno ispuniti. Susret stvaraoca s takvom belinom i tišinom, očigledno mu podstiče celokupnu memoriju koja je u sprezi s njegovim emotivnim svetom i koja budi sva čula. Samo uho i oko osetljivog čitaoca i/ili nekog drugog umetnika osetiće i razumeti simfoniju stvaranja i eksploziju boja koje su proizašle iz pažljivo biranih reči, iz njihovih nijansi, iz najpreciznijeg merenja značenja i zvučanja.
Pa ipak, nasuprot rađanju tekve pesme, postoje i one koje u samom stvaraocu već dugo žive i koje ga, kada se ukažu, jednostavno iznenade, ali i na nešto važno podsete. "Rad" takve pesme direktno nas vraća iskoni i opominje na to da ona uvek, u svakoj prilici, u bilo kojim okolnostima samostalno živi i tvori. Njena moć je magijska. Ona je čuvarka - poput Velike Majke. Ona je istovremeno svoja. To vidimo u njenom neprekidnom, danonoćnom originalnom tkanju niti jezika. No, pesme jesu i svuda oko nas. O tome svedoči devojka pesma "u letnjoj haljini mišje boje". Stvaralac je uhvatio njen trenutak besmrtnosti dok nalakćena "leži kao da usniva", kao da "pozira pesniku". Njenoj mladosti i liričnosti ne može ništa nijedna pandemija. Još jedna pesma čija večnost je neupitna jeste sama Vislava Šimborska - čije su "oči kao reči".
Ipak, lirski subjekt iz zbirke "Plačem u tami" beleži i neke drugačije susrete s pesmama. Na primer, sa onima mrtvog pesnika, prijatelja. Dok ih prekucava i iznova biva u njima, uočava kao se, presenjene aurom smrti, menjaju, kako i sama smrt, ipak, sadrži u sebi nešto lirsko, nešto umetničko. Taj lirizam posebnu auru daje i slikama zauvek otišlih slikara prijatelja i podrazumeva isto tako liričnu posvetu - nimalo laku, ali potrebnu.
Tražeći odmak od tuge, ako postoji, ili tek lutajući u vremenu u kojem nije lako, možda ni moguće, ozdraviti, umetnik biva zagledan u borove i brest... Njegova tuga se produbljuje sa očiglednošću nestanka ruže, magnolije ili pak "gostoprimne gospođe vrbe / stare Beograđanke". Zatekli smo ga u vremenu u kojem sve nestaje - osim pesama: kuće, bašte, bunari, ruže, kultura sećanja, identitet..., u vremenu u kojem "vene i nestaje narod" i u kojem "se menja i smanjuje svet".
Ipak - ostaće nešto nakon svega da "leluja iznad sibirskih šuma", da leti visoko iznad planina - za pesmom i za majkom.
VELIKI RASKOL OKO UKRAJINE: Makron i Šolc prvi put odbili Vašington - "Možda smo glupi, ali nismo toliko"
DOŠLO je do velikog raskola između vlada SAD i Evrope oko plana za obezbeđivanje ogromnog kredita od 50 milijardi dolara za Ukrajinu uoči samita G7 u Italiji, piše briselski Politiko.
12. 06. 2024. u 20:30
TORNADO POGODIO SRBIJU: Olujno nevreme sa grmljavinom opustošilo ove krajeve zemlje (VIDEO)
SRBIJA je danas bila na udaru grmljavinskih procesa sa pljuskovima. U delovima zemlje zabeležene su i grmljavinske oluje. Oluje sa gradom pogodile su šire područje Požege i Čačka.
12. 06. 2024. u 20:25
DAO OTKAZ U "GRANDU": Radu sam izbacio, a Popović me pitao "Šta glumiš?" Jednom su me batinaši čekali...
GORAN Čomor omiljen je među publikom pa i poznat po svom oštrom jeziku, te se ne isplati stati mu na žulj.
11. 06. 2024. u 16:49
Komentari (0)